Jezik se ne može staviti pod stakleno zvono. On je živ, podložan uticaju i, kao takav, promjenljiv. Jezici primaju od drugih jezika, pogotovo ako su u bliskom kontaktu. A s Turskom smo više od 500 godina živjeli u bliskom kontaktu.

Naš istaknuti orijentalista Olga Zirojević, koja istražuje fenomen uticaja turskog na srpski jezik, smatra da se u prošlosti upotrebljavao daleko veći broj turcizama. Pominje se više od osam hiljada. Zadržali su se i danas u mnogim oblastima života. Turski je uticao na srpski više nego ijedan drugi jezik.

Jorgan, kafa, kafana, kašika, rakija, čarapa, para, boja, pekmez, kajmak, sarma, čardak, kapija, baksuz, komšija, riječi su za koje u srpskom nema ekvivalenta – osjećamo ih i kao svoje. Ali mnoge riječi, kako tvrdi Olga Zirojević, poprimile su vremenom drugačija značenja od izvornog, pa „sijaset“, koji izvorno znači „politika“, u srpskom jeziku označava „mnogo“, „veliki broj“. Malo nas zna da jatak (onaj koji skriva hajduke) u izvornom značenju zapravo je „krevet“, „postelja“.

Turcizmi su ušli u svakodnevni život: tako jedemo sarmu, burek, pilav, ćevapčiće, pijemo čaj, rakiju, kafu, sladimo se baklavom, tulumbama. Na stolu nam je ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir. A u kući sanduk, merdevine, ćilim, furuna. Pred kućom je kapija, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je i ćorsokak, dušmanin ne može biti ortak, a javašluk u komšiluku čist je baksuzluk.

izvor: muhacirinsesi.com